ODRŽAN SASTANAK ŽUPNOG CARITASA
Djelatnici župnog Caritasa održali su prvi ovogodišnji sastanak .Župnik je nedavno završio s blagoslovom obitelji u kojem je imao prigodu makar kratko se susresti s velikom većinom naših župljana. Tako je mogao uočiti brojne patnje, poteškoće i probleme s kojima ljudi svakodnevno žive. Osobitu pozornost posvetio je bolesnicima .
Radi različitih problema ljudi iskazuju potrebu za materijalnom, moralnom i duhovnom pomoći. Stoga nas je župnik podsjetio da se naša uloga ne iscrpljuje samo na materijalnom vidu pomaganja, nego treba njegovati i pomaganje koje ide za spasom duše.
Naveo je brojne poteškoće koje se mogu ukratko nabrojiti:
- velike patnje bolesnih, djece i odraslih i njihovih obitelji
- veliki problemi u razdvojenim obiteljima
- briga za materijalno u nezaposlenim i višečlanim obiteljima
- problemi ljudi sa psihičkim smetnjama
- patnje starijih osamljenih ljudi
- problemi onih s neredovitim plaćanjem režija
- problemi s ovisnošću…
Svi smo mi pozvani osvrnuti se oko sebe, otvoriti oči za svoje bližnje, prijatelje, poznanike i susjede te vidjeti i osluhnuti potrebe ljudi koji žive kraj nas.Pa ako sami i ne znamo kako i što pomoći onda makar trebamo o tome javiti župnom Caritasu. Isus je rekao: „Što god učiniste onom najmanjem, meni učiniste!“
S ovom mišlju i otvorenim očima krenimo u život uz Božju pomoć!
INSPIRACIJA
U buci i slavlju svijeta na ispraćaju stare i dočekivanju nove kalendarske godine, u traženju novih šansi i početaka, prisjećam se jednog osobnog, tihog početka. Jednostavno je tako. Uvijek mi iznova ovo novogodišnje vrijeme vraća sat unazad, i misli mi se same vraćaju u razdoblje prije tri godine, vrijeme kad je cijela ova priča i počela. Ustvari, sve je počelo željom za trećim djetetom. Nakon dva divna dječaka još uvijek nisam imala mira, osjećala sam da još uvijek nisam rodila svu svoju djecu, osjećala sam još to jedno svoje dijete, doslovce ga osjećala u kostima. Dosta smo je dugo i čekali. Kao da nam je od samog početka signalizirala da će doći kad bude ona spremna, ne kad mi to odlučimo, posebna, svoja i nepredvidljiva. Trudnoća je prošla savršeno. Pazila sam na zdravu prehranu, sve kontrole, pregledi i ultrazvuci pokazivali su da je beba dobro…i da se ovaj put radi o djevojčici. Sjećam se onog trenutka kad je sve krenulo, sjećam ga se kao danas. U neko gluho doba te noći širom sam otvorila prozor udišući noćnu svježinu i dok sam promatrala uspavani grad pomislila sam: danas je dan kada ćeš ugledati lice svoje djevojčice. Ono što nisam znala bila je činjenica da ćemo obje tog dana pogledati u lice Neba. Nisam budila ukućane. Po prethodnim iskustvima znala sam da mi predstoje sati i na neki način sam uživala u tišini i privatnosti ovog trenutka…nije još bilo toliko intenzivno, a bilo je toliko iskonski intimno….samo između nas dvije. Ujutro smo probudili djecu. Svečano sam ih obavijestila da će danas dobiti seku, da mame neće biti par dana kako smo već prije razgovarali. Bili su uzbuđeni, onako, sretno uzbuđeni. Muž ih je obukao za vrtić…stajala sam na vratima, izgrlila ih i izljubila i taj trenutak kad su se za njima zatvorila vrata meni je krenula bujica suza. Na trenutak sam začula u sebi onaj zlokobni glasić, koji dođe protiv volje: hoćeš li ih više ikada vidjeti? Odmahnula sam glavom i otjerala te misli. Oko 11 pozvonili smo na vrata rodilišta i vrata mi je otvorila osoba koja će obilježiti moj boravak tamo, moj život, život moje bebe, a koja dva dana kasnije, nažalost, sama više ne će biti među živima – Karmela. Sve je išlo kako treba. Nakon prvog carskog i drugog prirodnog porođaja i medicina i logika i moje osobne želje išle su ruku pod ruku: ovo dijete također će se roditi prirodno. I tako i bi, sve do 14 i 15 sati, kad je sve pošlo po zlu, a moj savršeni porod postao hod po rubu života i smrti. Sjećam se samo velike boli i zvuka kao kad pukne čep na šampanjcu. Netko me gore zasigurno čuva, jer baš je tada, a ne minutu poslije, inače ne bih pisala ovu priču, naišla sestra Karmela da me provjeri, i očiju prikovanih za ctg alarmirala cijelu bolnicu. Jurili su s mojim stolom u salu, sjećam se glavne sestre koja mi je tutnula papir za potpis koji sam jedva potpisala koliko su joj se ruke tresle, i kad sam vidjela nju, glavnu babicu kako se trese obuzela me panika. Primila me s obje ruke za glavu i posljednje što sam čula prije no što sam utonula u san bila je rečenica: bit će sve dobro. No njeno lice bilo je razlog zašto joj nisam povjerovala. Izgledala je kao osoba koja govori riječi u koje sama ne vjeruje. Što se meni zapravo desilo? Onaj zvuk koji sam čula bila je maternica koja je pukla po šavu starom 6 godina. Beba je ispala u utrobu i gušila se, a mene je ubijalo veliko unutarnje krvarenje. Nju su izvadili u 14 i 20, onako kako su bili, da se nisu obukli, da doslovce nisu ruke prali, polumrtvu, bez boje i refleksa, zdušno je i uporno oživljavali i dobili je natrag…moju premedenu djevojčicu koja je zbog guste crne kosice i plavih očiju istu večer prozvana Snjeguljicom. Koji dolazak na svijet. Kad su nakon dva dana uspjeli stabilizirati i mene, novi šok: primalja Karmela, osoba koja nas je spasila kada se radilo o sekundama poginula je u groznoj prometnoj nesreći zajedno sa sestrom blizankom i njenim djetetom, preselivši tako među anđele gore, kad je već nama bila anđeo na zemlji. Najmanje što sam mogla učiniti bilo je da malenoj uz već predviđeno ime dodam i njeno, u znak zahvalnosti za Život. Tako moja Marija Karmela ponosno nosi dva imena. Prvo, ime svoje drage tete koju nikad nije upoznala, i drugo, ime osobe koja ju je spasila i to joj je bilo zadnje što je učinila. Dva anđela čuvara čija imena nosi – velika je to čast i pričat ću joj o njima jednog dana. I nakon ove priče, koja je poduža, ali zaslužuje biti ispričana, kako da se ja ne nosim s autizmom, kad joj je svaki dan koji živi, kad mi je svaki dan koji živim blagoslov i dar? Otkud mi pravo da tugujem, da budem nezahvalna, da budem nezadovoljna, da gledam druge i zavidim im, a da istovremeno ne vidim bogatstvo koje skrivam u svoja četiri zida? Ja to pravo nemam. Nitko, ustvari nema pravo tratiti ovaj naš život, divan i prekrasan i strašan istovremeno, na jad i crne misli, na zavist i zloću, kad je ono što svi trebamo činiti tako jednostavno i svima na dohvat ruke. Biti sretni i voljeti svoje bližnje. Želim vam sretnu Novu i neke sretne nove početke. Ja sam svoju inspiraciju već dobila. Na silvestarsko jutro, u još neprozirnom mraku sobe, jedna mala ručica potapšala me po licu s namjerom da ustanemo, i umjesto da tu namjeru signalizira plačem kao uvijek do sada, sramežljivo je rekla: Do-dan. Pa–la -la -če Ma–ija. (u prijevodu: Dobar ti dan, mama. Marija će plakati, zato me brzo digni). I sve to uz široki osmijeh od milijun dolara. Moje dijete da je to reklo??? Je li to moguće? Duboko u sebi znam da jest, i da je ovo početak jedne nove prekrasne priče.
I tko da onda trati život na tugu?
DJECA BALDEKINA ZA DJECU AFRIKE
Prosinac je i inače mjesec darivanja, pa su djeca iz naše župe odlučila i ove godine pomagati svojim najsiromašnijim vršnjacima. Već treću godinu za redom djeca su krenula u pohode obiteljima skupljati novčane darove na način da su obišli oko 500 obitelji koje su se odazvale i radosno ih primile, dajući na taj način i svoj doprinos cijeloj akciji. Na zadovoljstvo svih uključenih u akciju, osobito djece i obitelji, kao i župnika, unatoč poteškoćama i velikoj nezaposlenosti u našem društvu, našlo se volje i načina kako pomoći ugroženijima i nemoćnijima u svijetu.
Djeca su bila radosna i počašćena što imaju priliku pomoći i uljepšati život svojih afričkih vršnjaka, koji na žalost nisu u mogućnosti imati ni one osnovne životne uvjete. Ozarenih lica i s veseljem u srcu, krenuli su ulicama Baldekina u nadi i vjeri da će uz pomoć dobrih ljudi i ove godine svojom donacijom pomoći što većem broju afričke djece.
Također, od jednako velike važnosti je i doprinos odazvanih obitelji koje su i ovog puta otvorenog srca primile u svoje domove Pjevače betlehemske zvijezde i zajedno s djecom doprinijeli velikom uspjehu akcije. Ovaj vid pomaganja ostat će trajna uspomena djeci koja su u njemu sudjelovala kao jedan vid edukacije i doživljenog primjera , te im može služiti kao poticaj da i sami jednoga dana , kao odrasle osobe, mnoštvom dobrih djela ispune svoj život. Svi mi, sudionici akcije, obogatili smo se još jednim prekrasnim doživljajem i nadamo se nešto tako lijepo, dobro i korisno učiniti i sljedeće godine.
Monia Zovko
25.12.2011. - Polnoćka
Kad sam oko 22.00 sata krenula iz kuće prema našoj crkvi iznenadilo me blago vrijeme iako su najavljivali nevrijeme i kišu. Na ulazu u crkvu dočekale su me prekrasne jaslice, točno na mjestu gdje se svaki vjernik mora zaustaviti i pokloniti malom Božiću, a unutrašnjost već dobro popunjene crkve odisala je svečanim sjajem. Kad sam ugledala tu ljepotu promislila sam na sve vrijedne ljude koji su svoje badnje jutro posvetili uređenju naše crkve i od srca sam poželjela da im trud bude nagrađen božjim blagoslovom.
Uz oltar i u prostoru namijenjenom zboru već su se smjestili pjevači koji su se posljednjih dva mjeseca pripremali za ovu noć. I mali i veliki bili su jednako uzbuđeni i nemirni.
Rijetko imamo priliku vidjeti cijeli veliki zbor na okupu. Ukupno 36 pjevača. Svi ti ljudi imaju svoje obitelji, brige, radna mjesta i rijetko kad se dogodi da je na probama koje imaju dva puta tjedno (utorkom i petkom u 18 i 30, ako im se tko želi pridružiti) svih 36.
Djeci je pjevanje išlo lako, pjevali su iz srca, a dječjom ljubavlju prema malom Isusu preplavili su sve nas.
Dječiji igrokaz nasmijao nas je i raznježio do suza.
Odrasli pjevači su kao i obično imali ogromnu tremu. Pjevanje u toploj sali u župnoj kući, uz pratnju klavira i budno oko voditeljice zbora, naše vrijedne sestre Aureline ne može se usporediti sa stajanjem ispred prepune crkve, ispred svog župnika, svojih obitelji.
Najveća nagrada bio je pljesak koji su dobili nakon izvedbe pjesama “Emanuelu” i “Klanjam ti se kraljiću” koje će zbor izvesti u našoj prvostolnici, katedrali sv. Jakova, 29. prosinca na priredbi “Veselje ti navješćujem”, Božićnom koncertu šibenske biskupije, završetku manifestacije Otvorite vrata od Božića 2011.
Posljednja pjesma koju je zbor izveo “Na noge ustajte” (pučka iz Murtera), podigla je doista vjernike na noge i označila početak ponoćke, najsvečanije mise u godini.
U nadahnutoj propovijedi, župnik nam je ukazao na vezu između činjenice da se na Badnjak u crkvi slave Adam i Eva, oni koji su nas okaljali istočnim grijehom i to upravo prije Otkupiteljevog rođendana. Osvrnuo se i na prevare koje nam nudi potrošačko društvo i nameće nam svoje vrijednosti da bi zasićeni reklamama i likom njihovih izmišljotina zaboravili što zapravo slavimo u ovoj noći.
Kruna mise ponoćke bila je župnikova čestitka nama vjernicima u kojoj nam je poželio da budemo svjesni božijeg prisustva u svakom djeliću našeg dana, da mu prinesemo sve svoje radosti i tuge i da će nam tada sve biti lakše.
Vrlo brzo iza toga, nakon primanja blagoslova, misa je završila i došlo je vrijeme čestitanja.
Doista je predivno pružiti ruku i čestitati Isusovo rođenje nekome tko u to zaista vjeruje, kome to nije samo tradicija, priča, predanje…nekome tko se za Isusov dolazak i ove godine pripremao cijelo vrijeme adventa, ispovjedio se i činio djela milosrđa kao što se od nas i traži. Jedini problem je bio pronaći riječi za čestitku koje bi mogle nadmašiti one župnikove, pa smo najčešće govorili “Sve ono što je don Tome rekao i ono što ti u srcu znaš da ti treba, neka ti se ostvari”.
Radosni smo otišli svojim kućama staviti poklone pod bor, uz jaslice, jer naša djeca znaju da im poklone kupuju roditelji, bake, tete i starija braća i to samo zato što se volimo i što se taj dan imamo čemu radovati svi zajedno – rođenju Boga, Svjetla, Nade!
NA NOGE USTAJTE (pučka iz Murtera) obradio Joško Ćaleta
Preveliku radost navišćujem vama,
Da Spasitelj nama porodio se jest.
Ref.
Na noge ustajte
Svi tecmo Betlemu,
Sin Božji u njemu porodi se nam. / x2
Do sad ga dvorila anđeoska služba,
A sada mu družba maga’ćić i vol.
Ref.
Ustante pastiri jer noćne sred tmine,
S nebeske visine svim prosja nam dan.
Ref.
|
19.prosinca 2011." Dođi!"
Četvrta je nedjelja Došašća, još je sedam dana do Božića. Rano ujutro, već tri nedjelje ustajem se, popijem vrući čaj i izlazim iz kuće, idem na Zornicu. Mrak je, tišina, prolazim ulicama, ali nisam sama. Idu i drugi, na ulazu u crkvu gužva je pred vratima, kao da je rasprodaja. U tišini žene i muškarci dolaze, dostojanstveno i ponizno se klanjanju, kleče i mole se.
I naš župnik, blagoslovio ga Bog, raduje se kao i mi što smo se još jedno jutro tako rano ustali, možda ne u prvi tren, ali poslije nam je svim drago što smo napunili srca i duše, što smo skupili hrabrosti i mira putovati kroz dan, kroz sve naše zgode i nezgode.
Ova je jutarnja molitva toliko moćna da mi se čini kako se svi loši vanjski utjecaji preda mnom tope i uklanjaju, osjećam se zaštićenom i snažnom, a da nikog ne moram uvrijediti niti mu prigovoriti. Zornica mi daje jaku vjeru u Isusa Krista i Majku Mariju, ispunja me ljubavi i mirom, pronosim te divne osjećaje kroz dan na druge ljude.
Znam i vidim da se i drugi tako osjećaju, dok se molimo i pjevamo, a misa prođe kao jedan trenutak iz sna i već radosno izlazimo iz crkve. Zora sviće i dan dolazi, nove prilike i iskušenja, ali više se ne bojim kao nekada, sve svoje predajem Bogu na upravljanje, neka bude Njegova volja.
Kako je divno biti Tvoj, moj Bože, kako je lako živjeti s Tobom. A toliko sam Te godina tražila ne znajući da si bio uvijek tu za mene. Kako Ti ne reći - Hvala! svako jutro i svaki dan, kako Te ne ljubiti potpuno svim srcem, dušom, mislima, kad si uvijek tu da me čuvaš i vodiš, da me naučiš živjeti sa osmjehom u srcu i spoznajom da ćeš uvijek biti moj.
Dođi i ti što čitaš ove retke, jer upravo je to Njegov poziv za tebe, da i tebe ljubi i čuva u vijeke vjekova.
Alenka Poljičak
Evo stiglo je još jedno Došašće! Brzo, zar ne ? Da li i vama tako izgleda ? Ovo je vrijeme pripreme za Božić.
I ovo vrijeme će brzo proći, a ja ću se pitati da li sam učinila dovoljno, da li sam ga iskoristila najbolje što mogu da bi spremna dočekala Božić !
Jedan od načina kako se naša Župa, Presvetog Srca Isusova, priprema za Božić jest briga za najsiromašnije župljane.
Župni caritas je pozvao svoje župljane na djelotvornu kršćansku ljubav, a oni su se odazvali jer su prepoznali Isusovu poruku "Mene ste nahranili kad sam bio gladan, mene ste napojili kad sam bio žedan, mene ste odjenuli kad sam bio gol".
Za sv. Nikolu organizirali smo prikupljanje hrane i higijenskih potrepština. Od prikupljenog materijala napravljeno je pedesetak obiteljskih paketa različitih veličina, ovisno o broju članova obitelji i socijalnom statusu.
Nije lako otvoriti vrata, primati hranu od nepoznatih ljudi i priznati svoju nemoć i strah da djeca neće imati što jesti. Ali nije lako niti pokucati na tuđa vrata, donijeti hranu i ostati skroman i ponizan.
Isus nas neizmjerno ljubi i nas poziva da Mu budemo slični pa ako smo se ovog Došašća bar malo približili tom cilju naš Božić će nam biti radost i mir.
I za kraj tekst koji me ovo Došašće posebno motivira:
Kada otvoriš ruke, uvijek ti netko
padne u zagrljaj.
Kada otvoriš oči,
vidiš sjaj u očima drugih.
Kada otvoriš uši,
čuješ kako drugi dišu.
Kada otvoriš vrata doma drugima,
svi se osijećaju kao kod kuće.
Kad otvoriš srce,
iznenadiš se koliko ljudi u njega stane.
SRETAN BOŽIĆ !
6.12.2011. PRIKUPLJANJE HRANE I HIGIJENSKIH POTREPŠTINA
Evo stiglo je još jedno Došašće! Brzo, zar ne ? Da li i vama tako izgleda ? Ovo je vrijeme pripreme za Božić.I ovo vrijeme će brzo proći, a ja ću se pitati da li sam učinila dovoljno, da li sam ga iskoristila najbolje što mogu da bi spremna dočekala Božić !Jedan od načina kako se naša Župa, Presvetog Srca Isusova, priprema za Božić jest briga za najsiromašnije župljane.Župni caritas je pozvao svoje župljane na djelotvornu kršćansku ljubav, a oni su se odazvali jer su prepoznali Isusovu poruku "Mene ste nahranili kad sam bio gladan, mene ste napojili kad sam bio žedan, mene ste odjenuli kad sam bio gol".Za sv. Nikolu organizirali smo prikupljanje hrane i higijenskih potrepština. Od prikupljenog materijala napravljeno je pedesetak obiteljskih paketa različitih veličina, ovisno o broju članova obitelji i socijalnom statusu.Nije lako otvoriti vrata, primati hranu od nepoznatih ljudi i priznati svoju nemoć i strah da djeca neće imati što jesti. Ali nije lako niti pokucati na tuđa vrata, donijeti hranu i ostati skroman i ponizan.Isus nas neizmjerno ljubi i nas poziva da Mu budemo slični pa ako smo se ovog Došašća bar malo približili tom cilju naš Božić će nam biti radost i mir.I za kraj tekst koji me ovo Došašće posebno motivira:
Kada otvoriš ruke, uvijek ti netkopadne u zagrljaj.
Kada otvoriš oči,vidiš sjaj u očima drugih.
Kada otvoriš uši,čuješ kako drugi dišu.
Kada otvoriš vrata doma drugima,svi se osijećaju kao kod kuće.
Kad otvoriš srce,iznenadiš se koliko ljudi u njega stane.
SRETAN BOŽIĆ !
Zdravka Najev
BOŽIĆNI BLAGOSLOV OBITELJI
Braćo i sestre, poštovani župljani !
Mi kršćani vjerujemo u Kristov trostruki dolazak : onaj prvi od kojeg i godine brojimo a nosio je biljege trpljenja sve od Betlehemske štalice do Kalvarijske žrtve ; onaj konačni, slavni i mnogo ljepši od prvog, ali i onaj skroviti u našoj svakidašnjici kad kod ga zazivamo a pogotovo kad slavimo sakramente. Dolazi nam po patnicima na poseban način. Bog nam svaki dan pruža mogućnost da ga upoznajemo i da mu se približimo. On nas potiče da svim svoji srcem u njega vjerujemo. Vjera je dragocjeni dar jer nas uvodi u život zajedništva s Bogom i omogućuje nam ulazak u njegovu Crkvu. Zato budimo revni Bogotražitelji. Tražimo ga dok se može naći.
 Budimo podložni njegovoj volji jer je naša ljudska volja nestalna i ranjena grijehom. Vršiti njegovu volju je jedina garancija da nećemo zastraniti tj. da ćemo uvijek napraviti pravi izbor. Mnoštvo anđela i svetih su nam primjer kako se vrši njegova volja. Mi kršćani živimo u nadi da ćemo biti dionici njegovih velebnih i divnih obećanja. On je naime rekao : Oko nije vidjelo niti je uho čulo niti je u srce čovječje ušlo što je Bog pripravio onima koji ga iščekuju. Koliki je to Božji dar, braćo i sestre, živjeti u besmrtnosti ali za koju se moramo i izboriti u ovom kratkom zemaljskom životu. Evo nam evanđeoskih savjeta:
- svim marom nastojmo da budemo u broju onih koji ga iščekuju tj. neka duša prione uz Boga ! Tražimo ono što se njemu sviđa, što je njemu milo i vršimo ono što se sviđa njegovoj svetoj volji odbacujući svaki grijeh. Dakle : ljubimo Boga svim srcem svojim svom dušom svojom i svim umom svojim !
- budimo spremni bez kolebanja i ustručavanja za svako dobro djelo. Vidimo kako je mir ugrožen po cijelom svijetu jer je sve više nepravde. Mir naime nije puka odsutnost rata. Mir je plod reda što ga je u ljudsko društvo utisnuo njegov Božanski Utemeljitelj. A tog reda - pravde nema niti će biti dokle god jedna trećina čovječanstava gladuje. tj. živi u takvoj bijedi da sam Krist kao da u siromasima zaziva svoje učenike na ljubav. Sablažnjivo je da neke nacije, gdje su većina kršćani, obiluju izobiljem dobara dok veliki dio čovječanstva ostaje bez potrebnih sredstava za život i muči se u gladi, bolestima i potpunoj bijedi. Olakšavati bijedu današnjeg vremena je mjerilo po kojem ćemo biti nagrađeni vječnom sretnom besmrtnošću. Dakle : ljubimo bližnjega svoga kao samog sebe ! A bližnji nam je svatko tko je u nevolji.
Došašće je ne samo priprava za ovogodišnju proslavu Božića nego i za Kristov slavni dolazak. To je posebno vrijeme u kojem se kršćani intezivnije vježbaju u postu, molitvi i dobrim djelima. Zato ćemo :
a) svake nedjelje i blagdana ići na sv. misu,
b) slaviti svako jutro sv.mise zornice u 6 sati,
c) oživiti obiteljsku molitvu uz paljenje adventskih svijeća, tj. svaki dan izmoliti "Anđeo Gospodnji..."
d) 5. i 6. prosinca (sv. Nikola), od 17 - 18 sati prikupljati hranu i kućne potrepštine za siromahe naše župe, za koje se brinu preko 20 dragovoljaca iz ove župe, članova Župnog caritasa (možeš im se priključiti !),
e) blagoslovit ćemo obitelji prema priloženom rasporedu (javite i svojim prijateljima, do kojih možda nije došao ovaj raspored )
f) naša župa Presvetog Srca Isusova je prošle godine više od ijedne župe u Hrvatskoj školovala siromašne djece u Africi, 130 ! Ove godine do ovog trenutka je uplaćeno za 107 djece (za osmoškolca 100 eura, srednjoškolca 150 eura, za studenta 500 eura...!) Ako možeš priključi se toj akciji bar simbolično !
Kroz Došašće možeš iz crkve uzeti i misijsku škrabicu u svoju obitelj i prikupljati pomoć na gornju nakanu.
g) Jako je važno da radi pomoći siromasima svijeta primiš i četvero djece "na pet" minuta u svoj stan. Djeca su obučena u prikladna odijela triju kraljeva i anđela. Akcija se zove Pjevači betlehemske zvijezde. Oni se pomole u tvojem stanu i prikupljaju pomoć za svoje siromašne vršnjake tj. djeca pomažu djeci. Djeca ulaze samo u prijavljene obitelji. Ta sveta akcija će trajati samo 2 dana u našoj župi tj. 28. i 29. prosinca...
h) Božićna sv. ispovijed je u srijedu, 21. 12. u 18 sati. Više od 10 svećenika će biti vjernicima na raspolaganje da što čišće duše proslave ovogodišnji Božić...
Preporuča se svim župljanima koji se služe internetom da posjete i naše župne mrežne stranice www.srce-isusovo.hr ! Osim župnih vijesti i najava tu ćete moći pročitati i svakidašnja misna čitanja, saznati nešto o svecu kojeg se tog dana slavi, izmoliti molitve (psalme!) za taj dan propisane...
Braćo i sestre, Bog ne želi da nam vjera bude na teret nego oslobođenje. Bog želi da nas vjera vrati našoj autentičnosti. Ali vjera podrazumijeva prihvaćanje određenih sadržaja, vjerskih istina, ali i njihovo prihvaćanje svim srcem, jer živimo u svijetu koji se udaljuje od Boga. Mnogi kršćani kao da posustaju u vjeri svoga krštenja i svoje Crkve. Takvoj našoj braći i sestrama treba naša vjernička pomoć koju smo im dužni pružiti poradi ljubavi Kristove. Molimo za njih; prinosimo žrtve Bogu za njihovo obraćenje; pružajmo im dobri kršćanski primjer; znajmo im reći toplu bratsku riječ i potaknuti ih da uvijek nanovo mogu početi…
Poštovani župljani! Želim vam obilje božićnog blagoslova! Osobito, da u vjeri dođete pred jaslice i poklonite se Božiću! Neka Vas On prati na svim Vašim putima i dovede do onog odlučujućeg susreta s Njime u Njegovoj i našoj vječnosti!
Sretan Vam Božić i blagoslovljena nastupajuća 2012. godina!
20.11.2011. - Održan sastanak župnog vijeća
Na svetkovinu Krista Kralja , 20.11. 2011. u župnoj dvorani u 19 sati održan je redoviti sastanak članova Župnog vijeća, posljednji u ovom sastavu. Razgovaralo se o novom Župnom vijeću i novoj crkvenoj godini. Župnik je nama, dosadašnjim članovima, preporučio dvije stvari:
- da budemo sjeme i kvasac vjerskog , molitvenog života u svojoj obitelji i okolini
- da volimo svoju župu i učinimo da je i drugi vole !
NASTAVAK...
|
|
|
|
|
Stranica 1 od 4 |
